Četvrtog dana Festivala predstavljen je i roman italijanskog autora Vinsa Galika „Kalabrijski talas“, koji u prvi plan ponovo stavlja svog junaka, istražitelja Mima Kastelija iz Kalabrije.
„U prvoj knjizi ‘Bog moreuza’, koji govori o kazni, naš lik se, između ostalog, oženio, a u drugoj Mimo napušta Kalabriju i seli u Njemačku, gdje prati policijsku istragu sa njemačkim kolegom. Ovaj junak je odlično prihvaćen, Mimo Kasteli je heroj svih vremena, radi se o jakom, snažnom policijskom inspektoru, čovjeku sa slabostima sa kojima se čovjek može poistovjetiti. Ovo je tipično italijanska priča, sudbina…“, naglašeno je na promociji.
Autor je pojasnio odakle ideja vezana za ličnost Mima Kastelija.
„On je ličnost serijskih romana, i cilj mi je bio da kreiram univerzalni svijet Mima Kastelija. Želio sam da govorim o Kalabriji, van stereotipa, u pričanju italijanske istorije kroz komad Kalabrije i ličnost. Postoji povezanost između knjiga ‘Pokaži mi poštovanje’, ‘Bog moreuza’ i ‘Kalabrijski talas’. Mimo se promijenio u ‘Kalabrijskom talasu’, a još više će u narednom tekstu“, pojasnio je Galik, koji je i čitao odlomke iz romana.
Uslijedila je promocija knjige dnevnika Senke Marić „Ljudi“. Prema riječima Nikole Nikolića, Marić je nagrađivana pjesnikinja, urednica, prozna književnica, i ova knjiga je nešto novo za njeno spisateljsko iskustvo.
Marić nas u ovoj publikaciji vodi duboko u svoju unutrašnjost: kroz razmišljanja, uspomene i intimne trenutke boravka na međunarodnoj rezidenciji pisaca u Ajovi 2023. godine.
„Dobila sam poziv da pišem dnevnik prvi put prije četiri-pet godina, kad je moj roman ‘Kintsugi tijela’ bio svjež u očima javnosti, ali nisam bila zadovoljna kako su me brkali sa mojom fiktivnom junakinjom. Pisanje dnevnika je bilo zadnja stvar koju želim da radim na svijetu, zahvalila sam se i odbila, ali desilo se to da sam u avgustu 2023. godine otišla u Ameriku na tri mjeseca, gdje sam provela vrijeme sa 35 ljudi iz svih krajeva svijeta. I, kada su mi opet prišli sa istom ponudom, u euforiji od svih tih ljudi, književnosti i svega rekla sam, naravno“, prisjetila se književnica, koja je „Ljude“ počela da piše tri sedmice nakon povratka iz Ajove.
Ipak, postojao je određeni otpor prema potpunoj varijanti ispovjednosti.
„Problem je koliko ti možeš sebe dati u tekstu, uvijek ostaje dio koji je nedorečen, momenat stvari koje sakrivaš, prikrivaš…Pošto sam se upustila u neku bitku s tim bilo je vrlo zanimljivo i zahtjevno otkrivati kako pisac to radi, tada nastaje književnost koja ima smisla“, pojasnila je Marić na promociji.
Predstavljanjem zbirke poezije Barbare Delać, pod nazivom „Strahovita nježnost“, spuštena je zavjesa na četvrti dan Međunarodnog festivala književnosti u Podgorici.
„Utisak je da se ova knjiga značajno razlikuje u odnosu na prve dvije, dominantno u introspektivnom i intimnom tonu, u pjesmama ima mnogo više autorke, poetika se razvijala i mijenjala skupa s njom“, ocijenila je na predstavljanju Marija Vujošević.
Delać je pojasnila da se tokom stvaranja svaki put bavi stvarima koje je preokupiraju.
„I ima me i nema u svakoj mojoj knjizi, s druge strane, bilo mi je važno da se bavim jezikom prije svega. Bitno mi je da imam svoj autentični izraz, svaka tema ima svoj pristup jeziku. Kada su počele da me preokupiraju teme nježnosti i ranjivosti shvatila sam da poeziji moram prići iz drugog ugla, i da je potrebno dublje i hrabrije zadrijeti u sebe. Tu se moja poetika mijenja“, istakla je mlada pjesnikinja.
Be the first to comment