Mundijal prijateljstva u Ulcinju: sport, kultura i srce ljudi

Ulcinj je proteklih dana bio domaćin četvrtog po redu Mundijala prijateljstva, manifestacije koja je mnogo više od sportskog događaja. Ona je, zapravo, kako to kažu organizatori, životna misija nastala upravo u ovom gradu, vođena entuzijazmom i ljubavlju prema sportu, sa ciljem da spaja ljude iz različitih krajeva i zajednica, da podstiče prijateljstvo i razumijevanje te da kroz sport i druženje širi poruku zajedništva.

Ove godine, kao i prethodnih, na obali mora susreli su se bivši vrhunski sportisti, treneri, sportski novinari i komentatori, a svi oni donijeli su sa sobom uspomene na velike trenutke evropskog, svjetskog i olimpijskog sporta. Ipak, njihov značaj je daleko dublji od podśećanja na nekadašnje medalje i uspjehe. Oni danas ponovo pronalaze ono što se često gubi kada se karijera završi – ośećaj da su važni, da ih neko pamti, da im se divi i da ih poštuje. Sportisti koji su nekada izazivali aplauze čitavih dvorana i stadiona, po završetku karijere nerijetko dožive sudbinu penzionera u svakodnevnom životu: zaborav, anonimnost i udaljenost od kolektiva. Upravo zbog toga Mundijal prijateljstva ima neprocjenjivu vrijednost za njih, jer vraća na površinu ono što nikada ne bi smjelo da izblijedi – ljudsku zahvalnost i śećanje.

No, jednako važno kao i prisustvo slavnih sportista jeste i sve ono što se odvija u drugom planu, iza reflektora i medijskih izvještaja. U Ulcinju se ovih dana najbolje viđelo da su pravi heroji ovakvih okupljanja zapravo domaćini i ugostitelji, ljudi velikog srca i spremnosti da učine sve da se svaki gost ośeća kao kod kuće. Mediji su s pravom opširno pisali o učesnicima, o njihovim biografijama i postignućima, ali mnogo manje pažnje posvećeno je onima koji su podnijeli teret organizacije, brige i gostoprimstva. A bez njih – bez tih tihih, požrtvovanih ljudi – ne bi bilo ni Mundijala prijateljstva.

Pavle Pepđonović – idejni tvorac i srce manifestacije

Nijedan događaj ne može zaživjeti bez vizije i čovjeka koji je nosi. Idejni tvorac Mundijala prijateljstva, gospodin Pavle Pepđonović, upravo je taj čovjek. Njegova neiscrpna energija, ljubav prema sportu i ljudima, kao i vjera u ideju zajedništva, pretočili su se u manifestaciju koja danas okuplja i spaja ljude iz cijelog regiona.

Pavle je još jednom, tokom ovog Mundijala, sa ponosom i radošću gledao na uspjeh manifestacije, svjestan da se njegova misija pretvara u stvarnost. Njegovo veliko srce za sportiste i sve ljude, posvećenost i skromnost čine ga jednako važnim dijelom priče kao i sami učesnici. Njegova sreća i zadovoljstvo zbog uspješno realizovane manifestacije najbolje svjedoče da se trud i vizija isplate kada ih pokreće ljubav.

Značaj za sportiste veterane

Mundijal prijateljstva ima posebnu vrijednost upravo za sportiste veterane, ljude čija su imena nekada krasila naslovne strane, a čiji se život nakon završetka karijere često vraća u tišinu svakodnevnice. Mnogi od njih su donosili olimpijske, svjetske i evropske medalje, proslavljali svoju zemlju, ali mlađe generacije danas za njih često nijesu ni čule. Ovakvi susreti im pružaju priliku da ponovo budu u centru pažnje, da podśećaju i sebe i druge na vrijednosti koje su stvarali, da ośete zahvalnost i da se povežu sa prijateljima koje sport nikada nije prestao spajati.

Za njih je ovo događaj jednak povratku na veliku scenu – ne zbog rezultata, već zbog ljudskog priznanja i ośećaja da su i dalje dio šire sportske porodice.

Promocija Ulcinja i Crne Gore

Osim što je sportski i ljudski važna, ova manifestacija ima i veliki značaj za promociju turizma. Ulcinj je još jednom pokazao da može biti mjesto susreta i povezivanja, grad u kojem se sport pretvara u most između kultura i naroda. Svaki učesnik Mundijala prijateljstva je, na svoj način, ambasador Ulcinja i Crne Gore – jer priče o gostoprimstvu, ljepoti obale i toplini ljudi prenose se mnogo dalje od granica zemlje.

Posebnu draž događaju dali su i kulturni i zabavni sadržaji, koji su dodatno obogatili program i pokazali da Mundijal prijateljstva nije samo sportsko okupljanje, već i festival zajedništva, kulture i radosti života.

Nevidljivi heroji – domaćini i ugostitelji

Ipak, centralna slika ovogodišnjeg Mundijala prijateljstva nijesu samo aplauzi sportistima i njihova imena u medijima. Pravu snagu događaja čine ljudi u pozadini – domaćini, organizatori i ugostitelji. Oni su ti koji su, bez velikih riječi i medijske pompe, svojim trudom, vremenom i velikim srcem omogućili da svaki detalj funkcioniše.

Njihova pažnja i toplina učinili su da učesnici ne budu samo gosti, već dio zajednice. Upravo oni su stvorili onu atmosferu zbog koje se svi ośećaju kao kod kuće. Njihova uloga često ostaje nevidljiva, ali bez nje Mundijal prijateljstva ne bi mogao da živi ni da raste.

Priča o Ljoški i hotelu Nobel

Kao lični primjer tog gostoprimstva želim izdvojiti svog domaćina, čovjeka koga svi znaju kao Ljošku, i boravak u hotelu Nobel. Ljoška nije bio samo hotelijer – bio je domaćin u punom smislu te riječi. Njegova pažnja prema gostima, briga o sitnicama i iskrena želja da se svako ośeća dobro učinili su da hotel Nobel postane simbol onoga što Mundijal prijateljstva zaista jeste: susret ljudi, toplina doma i radost dijeljenja.

Ljoška je, pri tome, pravi primjer odgovorne osobe za lokalnu zajednicu i simbol pravog turističkog poslenika. Njegov odnos prema svakom pojedincu i zajednici pokazuje kako treba raditi i može biti uzor ostalim ugostiteljima. Kada se tome doda i izuzetni kvalitet samog hotela, slobodno se može reći da, ako se ikada ustanovi Nobelova nagrada za gostoprimstvo domaćina i kvalitet hotela, hotel Nobel bi trebao biti prvi u redu za tu nagradu.

Kroz Ljošku i njegovu posvećenost vidio sam zapravo sve Ulcinjane koji su tih dana, svaki na svoj način, davali sebe kako bi ova manifestacija bila uspješna. Njegov osmijeh, spremnost da pomogne, riječi podrške i prijateljstvo koje širi – sve to najbolje oslikava duh Ulcinja i snagu Crne Gore da kroz ljude pokaže svoje najveće bogatstvo.

Oni čine Mundijal prijateljstva posebnim

Mundijal prijateljstva je događaj koji spaja više važnih dimenzija: sport, turizam, kulturu i ljudsku toplinu. On vraća dostojanstvo zaboravljenim sportskim velikanima, promoviše Ulcinj i Crnu Goru kao destinaciju otvorenu za svijet, promoviše kulturu i – možda najvažnije – pokazuje da su srdačnost i gostoprimstvo domaćina jednako značajni kao i sportske zvijezde na terenu.

Zato ovaj izvještaj želim završiti zahvalnošću. Zahvalnošću svim domaćinima, ugostiteljima, organizatorima i volonterima, a posebno mom domaćinu Ljoški i ljudima iz hotela Nobel. Njihovo ime možda neće biti u naslovima novina, ali njihova djela ostaju upisana u srcima svih nas koji smo bili dio ove manifestacije.

Mundijal prijateljstva još jednom je dokazao da sport nije samo nadmetanje, već i susret, povjerenje i ljubav među ljudima. A upravo su ti ljudi iz Ulcinja, zajedno sa Pavlom Pepđonovićem kao idejnim tvorcem i neumornim graditeljem ove priče, učinili da ta poruka zasija u punom sjaju.

Montenegrina.net