POLITIČARI
Političari nikad ne gledaju
kad neka TV repriza ide,
jer kad se na ekranu vide,
trebalo bi da se stide.
Već postalo svakom znano –
čim najavne krenu špice,
za čas posla otkriju se
poltroni, podlaci, ulizice.
Pokušavaju iz sve snage
da sakriju pravo lice,
ali ih odaje dosta toga –
da su čankolizi, neznalice.
Najgore od svega bude
kad sa strane neko bane,
izlažu ga najstrašnije,
kao da državi nema mane.
Zahvaljujući upravo njima,
gore nam nikad bilo nije,
godinama ista priča:
„To je naslijeđeno još od prije.“
Tih priča je narodu dosta –
neka pokažu šta to korisno rade,
iz godine u godinu što se vidi
zemlja ova nema nikakve nade.
Njima se džepovi pune,
i nikad im dosta nije,
usavršili su sve metode –
amateri su za njih oni od prije.
Ranije su pominjali obraz,
znali su poštenje da hvale,
od kad dođoše na vlast –
pretvoriše se u najveće ale.
Istoriju okrenuše naglavačke,
onako kako gazda kaže,
jer njemu je, kao i njima,
prirodno da sve laže.
U svijetu primjera nema,
ne postoji ništa luđe –
slučajevi su to za posmatranje:
da mrze svoje, a vole tuđe.
Po svemu je zemlja čuda,
pitanje je ima li joj lijeka.
Na riječ – političari bi u Evropu
a potezi su im iz prošlog vijeka.
Da li im se vjerovat može?
Obećavaju trista čuda.
Kako rade – vjerovat’ im može
samo neka osoba luda.
Be the first to comment