Crnogorsko-hrvatska kulturna saradnja – Stjepan Šešelj

U sklopu crnogorsko-hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima dok hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo Stjepana Šešelja.

Priredio: Božidar Proročić

Stjepan Šešelj, suvremeni je hrvatski književnik, piše pjesme, drame (za radio, kazalište i televiziju) te prozu (romane, putopise, književne i likovne prikaze, osvrte na hrvatske kulturne, društvene i političke događaje i pojave). Rođen je 16. lipnja 1947. u Podgradini – Opuzenu. Osnovnu školu do četvrtoga razreda polazi u Podgradini, a od petoga do osmoga u Opuzenu, gimnaziju u Pločama. Pravo je diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Živi u Zagrebu. Pjesme, drame, putopisi, nalaze mu se u više antologija, pregleda i panorama hrvatskoga pjesničkoga, proznoga i dramskoga stvaralaštva. Zastupljen je u Hrvatskoj enciklopediji, Enciklopediji hrvatske umjetnosti i Hrvatskoj književnoj enciklopediji. Prevođen je na njemački, španjolski, engleski, švedski, bugarski, rumunjski jezik. Za pjesništvo je nagrađen, u Zagrebu godine 1970., nagradom „A. B. Šimić“. Godine 1996. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Dobitnik je i drugih nagrada i priznanja.

HRVATSKA

Hrvatska.
Hrvatska je.
Hrvatska je činjenica.
Hrvatska je činjenica o kojoj.
Hrvatska je činjenica o kojoj se ne može.
Hrvatska je činjenica o kojoj se ne može dvojiti.
Hrvatska je činjenica o kojoj se ne može nagađati.
Hrvatska je činjenica o kojoj se ne može pregovarati.
Hrvatska jest.
Hrvatska.

DID MOJ

Did moj Stipan sa mnom izlazi na rijeku.
Za ručicu me malena vodi, i ogleda se u
modrim pristupcima. Lađe crne plove u rosi.
Je li Stipan did moj ponosan, dok trupe
sneno svjetlucaju na vodi?
Jutro je i mi zalazimo među lađce, mriže
i vršve. Međ ribare, težake s veslima
i salmom u ruci.
I did moj najednom odlučno kreće
prema baštini
ostavljajuć me sama
pred vodama
što nadiru.

ČUDIŠ SE

Čudiš se kako mi uspijeva da takvom lakoćom
pastijerku u čobanicu pemećem
u Kalipsu i mljetsko raslinje
miomirisne luge ogigijske.
Čudiš se.
Ja vraćam se.
Liježem na stope djetinjstva.
Tjeskobne širine svijeta su
bez oslonca bez ognjišta.
I sve manje je onih što za tebe čuvaju riječi:
U toploj nekoj ruci, blagoj slici nekoj.
Čudiš se.
A ja hodim.
Nečujmom Zatonom Tavankutom
Hrvatskom Tišinom.
Čudiš se kako ne uspijevam onom tihoćom
dotaknuti
Hrvatski Grob koga već prekriva
smiraj
mirina
samost
mljetsko raslinje.

HRVATSKI ISTOK

Astal prepun jestvina
I carskih vina
U Bapskoj
Ovaj kruh u noći
Za nas
Marijo sveta
Sačuvaj
Srijem
Ilok
Šaregrad
I u toj kući gazdinskoj
Na putu za istok hrvatski
Ostani
Dovijeka

NAD DAKSOM

Ča ćeš s tim rukami o zemje
dok nam govoru tiho
u molitvi
u noći
ostavljajući
svjetlokrug
nad
Daksom
nad
nami.

Foto: hkv.hr