Faruk Međedović – Pjesma “Taua, biser Tahitija”

BILJEŠKA O AUTORU

Međedović Faruk je rođen u Bijelom Polju, 1957 godine. Studije pravnih nauka je završio na sarajevskom  Pravnom Fakultetu. Nakon diplomiranja, izvjesno vrijeme je obavljao poslove pravnog referenta, u sveznoj upravi carina u Beogradu. Početkom devedesetih godina, prošloga vijeka, u rodnom Bijelom Polju, kao osnivač i direktor kulturnog centra “Avdo Međedović – Milman Parry”, bio je ujedno i organizator internacionalnih    književnih susreta “Avdo Međedović”. U, isto vrijeme, bio je predsjednik ogranka Federalističkog zelenaškog pokreta za Bijelo Polje. Od 1997. godine, živi i radi u saveznoj njemačkoj pokrajini Bremen. Angažovan je u saveznom odjelu za strance. 

Prozu, eseje i poeziju, objavljivao je do sada, na njemačkom, kao i u “Avliji”, u Crnoj Gori i u zagrebačkom Beharu. Na njemačkom jeziku objavljen je roman pod naslovom “Der Letzte Schrei Satans” u prijevodu na crnogorski “Poslednji Krik Sotone”. Za par mjeseci izdavač iz Londona “Olympia Publisher” će na engleskom objaviti njegov novi roman “Opasna igra s Homerom”.

“Taua, biser Tahitija”

Pjesma posvećena mladoj Tahićanki Taui

Na valovima oceana ona pleše,

Taua, poljubljena suncem.

Njezina koža poput toplog brusnog papira,

njezine oči duboke poput beskrajnog neba.

Njezin osmijeh,

blistava duga,

očarava palme i ptice.

Bokovi joj se njišu u ritmu surfanja,

drevnog plesa koji vodi plimu i oseku.

Kosa joj se spušta poput slapova,

uokvirujući joj lice poput latica cvijeta.

U očima joj se ogleda raj,

boje lagune,

zelenilo planina.

Taua,

božica Polinezije,

u sebi nosi tajne svemira.

Njezina je ljepota poput mirisa frangipanija,

zadivljujuća,

vječna,

vječna.

Neka vjetar pjeva njenu melodiju,

valovi pričaju njenu priču.

Taua,

pjesma pijeska i sunca,

protkana zvijezdama na nebu.

I  Paul Gauguin,

grandiozni  slikar egzotike,

izgubio bi se  u Tauinim očima,

koje su bile duboke poput oceana,

pune tajni i čežnje.

Eh,

kako mi samo Bog nije dao dara,

slikao bih je i ja rado na platnu,

njene obline, njenu gracioznost,

cvijeće u njenoj kosi.

I sam Sotona

da ju je sreo

nebi oklijevao ni časa

sto puta pred Adama

pao bi bez glasa.

prestao bi iskušavati čovječanstvo,

jer bi u njenim očima našao raj,

i svijet bi zauvijek ostao u sjaju ljubavi.