U utorak, 12.03.2019.godine u galerijskom izložbenom prostoru JU Muzeji i galerije Podgorice, otvorena je izložba akademskog slikara Milovana– Mikija Radulovića. Na izložbi su prezentovana 62 rada nastala tokom 2018. godine.
Izložbu je otvorila i o umjetničkom stvaralaštvu Mikija Radulovića, govorila istoričarka umjetnosti Petrica Duletić, rukovoditeljka Sektora Moderne galerije.
Milovan – Miki Radulović rođen 1947. godine u Nikšiću. Završio Pedagošku akedemiju u Nikšiću 1972.godine, grupa likovno vaspitanje. Diplomirao na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu 1977.godine u klasi prof. Miloša Bajića. Magistrirao na istom fakultetu kod prof. Radenka Miševića 1980.godine. Član ULUCG-a od 1987. godine. Pripadao umjetničkoj grupi ”Generacija 9” . Priredio oko 30 samostalnih i učestvovao na preko 200 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu: Nikšić, Podgorica, Beograd, Novi Sad, Skoplje, Pančevo, Rijeka, Trst, Bar, Herceg Novi, Bari, Rim, Pariz i dr. Dobitnik je više stručnih nagrada, među kojima nagrada Oslobođenja grada Nikšića. Bavio se pedagoškim radom kao profesor likovnog vaspitanja u Gimnaziji u Nikšiću. Bavi se slikarstvom, akvarelom i crtežom.
Dobitnik nagrada:
– Otkupna nagrada na Septembarskom likovnom salonu, Nikšić, 1981, 1982, 1983.
– Nagrada za slikarstvo na Cetinjskom salonu jugoslovenske likovne umjetnosti 13. novembar, Cetinje, 1982
– II nagrada za crtež na izložbi savremeni crnogorski crež mladih, Podgorica, 1983.
– Nagrade Hercegnovskog zimskog salona, 1983.
– Otkupna nagrada na izložbi ULUCG, Podgorica, 1984.
– Velika plaketa ,,Zlatno pero’’, Beograd, 1985.
– Nagrada Oslobođenja grada Nikšića, 2003.
– Nagrada Lubarda, Milunović, Stijović, ULCG, Podgorica, 2011.
Najznačajnije samostalne izložbe:
| 1972. | Nikšić, Galerija Centra za kulturu; Skoplje, Golerija KORA Novi Sad, Galerija centra za kulturu; Kula, Gradska galerija |
| 1980. | Beograd, Galerija FLU |
| 1983. | Podgorica, Umjetnički paviijon |
| 1984. | Podgorica, Galerija Doma omladine “Budo Tomović” |
| 1986. | Beograd, Galerija Doma JNA Nikšić, Galerija Forum |
| 1987. | Pančevo, Galerija Olgo Petrov Rijeka, Galerija Mladost Podgorica, Moderna galerija |
| 1988. | Rijeka, Galerija Jugoagent; Trst, Galerija Ars |
| 1992. | Bar, Galerija Velimir A. Leković |
| 1996. | Podgorica, Moderna galerija |
| 1998. | Herceg Novi, Galerija Josip Bepo Benković |
| 1999. | Herceg Novi, Galerija Sye Raider |
| 2000. | Nikšić, Galerija Forum |
| 2001. | Podgorica, Umjetnički paviljon |
| 2002. | Nikšić, Galerija Nikola I |
| 2003. | Podgorica, Umjetnlčki paviljon |
| 2004. | Tivat, Galerija Buća-Lukovac |
| 2005. | Kotor, Galerija Ticijan |
| 2006. | Podgorica, Umjetnlčki paviljon Nikšić, Galerija Nikola I |
| 2008. | Podgorica, Galerija Centar |
| 2009. | Podgorica, Umjetnlčki paviljon |
| 2010. | Petrovac, Crvena komuna Bar, Dvorac kralja Nikole |
| 2011. | Herceg Novi, Galerija Sue Ryder |
| 2012. | Podgorica, Umjetnlčki paviljon |
| 2014. | Podgorica, Galerija Centar Nikšić, Galerija Nikola I |
| 2018. | Nikšić, Galerija Nikola I |
DIO IZLOŽENIH RADOVA
(kliknite na sliku za uvećani prikaz)
U katalogu koji prati izložbu, istoričarka umjetnosti Petrica Duletić je za umjetničko stvaralaštvo Milovana Mikija Radulovića zapisala sljedeće:
“Miki Radulović svoju izražajnost temelji na primarnosti likovnog postupka – na strukturalnoj jezgrovitosti i na redukovanosti forme, a neposrednost izraza na krajnjoj pročišćenosti likovnih sredstava, svedenih na gotovo čistu elementarnost. Osnovna izražajna sredstva su boja i linija. Spojene u kolorističko-linearni i narativno-simbolički sklop one vibriraju prostorima ovog slikarstva po diktatu mašte ili možda nekog dalekog sjećanja. Pričajući priču i prepuštajući se slobodi stvaranja ruralnih pejzaža u kojima se nalaze kuće, naznake ljudskih figura, životinje, umjetnik nas uvodi u jedan poseban svijet. Figure, uprošćene do simbola i znaka, posjeduju izvjesnu statičnost. One zrače posebnom neposrednošću, iskrenošću, kao i blagom dozom naivnosti.
Recentnim radovima predstavljenim na ovoj izložbi nastavlja se umjetnikovo promišljanje o bitisanju čovjeka. U mnogočemu izloženi radovi nastavljaju se na ranije autorove cikluse -ponajprije po morfologiji, pristupu i tretmanu likovnih elemenata, ali i po poetici i utisku, koji uvijek nosi odlike nesputanosti i gotovo djetinje zaigranosti. Raspon kolorita, u kojem često nalazimo crvenu, bijelu i crnu, bogat je rasterisanim kontrastima i tonovima. Umjetnik onirički niže slojeve kojima gradi razigrane, ali stabilne kompozicije. On sa lakoćom vlada prostorom, materijom, bojom, igrom svjetlosti i sjenke. Upravo je igra ono što njegovim radovima daje posebnost i dah svježine, neposrednosti i inovacije koji pomjeraju posmatračevu dušu ka novim prostorima. Nenametljivo i suptilno, Radulovićevi radovi otvaraju vrata kroz koja sagledavamo prostore koji su nam bili skriveni. Osvjetljavajući kutke u kojima je sakrivena magija, emocija i ljepota, umjetnik usmjerava tačku posmatranja ka novim horizontima.
U ovim radovima karakteristična je ekspresivnost i gestualnost poteza, međutim, i neka posebna profinjenost. To je svijet slika u kojem ima metafora i simbola, poetike i metafizike, mistike i kontemplacije, fantazije, ali i lirske apstrakcije. Takođe, mjesto čuvanja vlastite istorije, svojih uspomena i svojeg trajanja. Zato za autora umjetnost ima egzistencijalnu vrijednost, jer definiše njegovu ličnost, kao i realnost njegovog postojanja u prostoru i vremenu. U tom kontekstu, za ukupno stvaralaštvo Mikija Radulovića može se zato reći da predstavlja specifičnu vizuelnu arhivu emocija i sjećanja autora, kao i spremište segmenata njegovog životnog puta. Tu su pohranjeni vizuelni zapis njegovih misli i želja, nedoumica, snova i iskustava, traganja i nalaženja”.
