Roman “Događaj”, francuske spisateljice i ovogodišnje dobitnice Nobelove nagrade za književnost Ani Erno, u prevodu hrvatske prevoditeljke Milene Ostojić, izdanje Bookse i Multimedijalnog instituta u Zagrebu, obilježio je četvrti dan 8. Internacionalnog sajma knjiga. Sa Milenom Ostojić razgovarala je Nela Gligorović.
U romanu “Događaj”, kratkom auto(socio)biografskom ostvarenju, pisanom za nju karakterističnim izvještajnim stilom, Ani Erno ispituje sjećanje na nezaboravan događaj koji joj je obilježio život. Glavnu junakinju pratimo ulicama Ruana u bjesomučnoj potrazi za načinom da abortira, u mračni pariški stan i bolnicu u kojoj gotovo umire, dok istražuje materijalnost pamćenja i stvarnost pisanja.
“Ani Erno se služi iskustvom onim što joj se desilo kao društvenom biću i onim što se dešava na presjeku makrosocioloških narativa i mikroistorije. Njeno stvaralaštvo pripovijeda o klasnim i rodnim opsesijama društva u kojem živimo. Ona uvodi osjećaj klasnog srama, osjećaj posramljenosti porijeklom, govori o ukorijenjenim mehanizmima opresije i nejednakosti koje grade društvo. I trudnoću u knjizi propituje kao klasnu sramotu – nasljeđe i teret siromaštva“, istakla je Gligorović.
Njen stil pisanja je distanciran, izvještajan, depersonalizovan. I upravo takav stil koristi kako bi izbjegla jezik neprijatelja, odnosno akademski diskurs koji jasno odvaja klasu potlačenih od klase tlačitelja. Iako je djelo napisano 2000. tek sada, 2022. je aktuelizovano, jer se ponovo širom svijeta regresivno dovode u pitanje osnovna ljudska prava i slobode. Nameće se pitanje – Zašto ženama i dalje nije dozvoljeno da odlučuju o svom tijelu?
“Abortus nije sramota, biti seksualno radoznao nije sramota, ili ne biti, to je stvar izbora. Nije sramota imati mentalnu bolest. Taj osjećaj sramote nam je nametnut kao određena doza krivice od strane društva, tzv. tradicionalista, a zbog čega? Sramota ima u zadatak da nas izoluje i to nažalost uspješno radi i danas”, navela je Ostojić.
Decenijama kasnije, ‘Događaj’ korespondira sa tendencijama današnjice po pitanju reproduktivnih prava, ljudskih prava žene. Cijelo njeno djelo je transformacija iz ličnog u javno, poručile su Ostojić i Gligorović.
Četvrtog dana predstavljena su i nova izdanja Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, tačnije djela Iva Goldštajna iz Hrvatske i Františeka Šisteka iz Češke. Riječ je o knjigama „Putovanja kroz prošla vremena: Izabrane studije“, Iva Goldštajna i „Jevreji u Crnoj Gori: Od antike do Holokausta“ Františeka Šisteka.
Prvi dio Goldštajnove knjige posvećen je radovima, izabranim člancima i studijama iz prvog dijela njegove karijere, znači, u pitanju su srednjevjekovni tekstovi, dok je drugi dio posvećen XX vijeku.
„Moja crnogorska epizoda sa Bobanom i kolegama sa FCJK počela je prošle godine. Drago mi je da je ova knjiga izašla, iako su u njoj su radovi koje sam napisao prije skoro 40 godina“, istakao je Goldštajn.
Izvori o Jevrejima u Crnoj Gori su fragmentarni, a istorija nije kontinualna, istakao je František Šistek predstavljajući knjigu „Jevreji u Crnoj Gori: Od antike do Holokausta“.
„Nakon referenduma 2006, osnovana je jevrejska zajednica Crne Gore. Mislio sam da se pozabavim Jevrejima na koje ću naići, pa da će to biti dovoljno za jedan, dva članka, ali kako sam se više počeo baviti tom temom, vidio sam da može da se istražuje duže. Veći dio ove knjige odnosi se na moderno razdoblje, 19. vijek i posebno 20. vijek i međuratni period, okupaciju, Holokaust…“, pojasnio je Šistek.
Prva promocija knjige srpskog istoričara Milivoja Bešlina „Ideja moderne Srbije u socijalističkoj Jugoslaviji“ održana je u Bemax areni. Prema riječima Bešlina, ova knjiga je dominantno o srpskim liberalima, Marku Nikeziću i Latinki Perović, a kada su oni smjenjivani, Petar Stambolić je rekao da je priča o modernoj Srbiji jedna opasna ideja, sa nimalo socijalističkim sadržajem.
„Kada je sličan narativ protažirao ubijeni premijer Zoran Đinđić, Vojislav Koštunica mu je odgovarao da je ideja moderne Srbije jedna potpuno šuplja fraza. Dakle, uvijek je za onu konzervativnu i nacionalističku Srbiju svaka priča o modernoj Srbiji bila vrlo opasna…Tu ideju danas čak Vučić i danas spominje, a misli da je to otvaranje autoputa i kineske fabrike i kaže to je ideja moderne Srbije. Ne, ideja moderne Srbije je prije svega ideja demokratskog, pluralnog i evropskog društva, dakle sve ono što Srbija danas nije. Imam utisak da je danas ova ideja moderne Srbije dalja nego što je bila i prije 20, 30, 40 pa i 50 godina. Mi danas gledamo kako postoji jedna ideologija, jedan nacionalizam, jedan vođa, jedan identitet… To je sve suprotno onome što je bila ideja moderne Srbije. Ideja moderne Srbije je bila ideja zapadno orijentisane Srbije, mi danas imamo ruskofilsku, prorusku Srbiju, kakva je rijetko kad u svojoj istoriji bila“, poručio je Bešlin.
Publiku je posebno zainteresovala tribina pod nazivom „Istoriografija“ u okviru koje su diskutovali Ivo Goldštajn, Milivoj Bešlin, František Šistek i Boban Batrićević na različite teme, kao što su revizionizam, mitovi u istoriji, aktuelne političke teme u Crnoj Gori, Srpska pravoslavna crkva…
„Mene samo zanima ko je u II svjetskom ratu bio na pravoj, a ko na krivoj strani. Ukoliko od sagovornika ne dobijem pravi odgovor, tj. da su na pravoj strani bili partizani, a svi ostali na krivoj, svaka dalje priča je besmislena, jer ću dobiti gastritis…U Hrvatskoj je dugo mejnstrim da su partizani bili ušljivi banditi iz šume, a da su Hrvati pravi dečki, možda su napravili neki zločin, ali branili su Hrvatsku, i bože moj, katolici su, pa im je oprošteno. I dalje postoje snage koje se tome protive“, kazao je hrvatski istoričar Ivo Goldštajn.
Be the first to comment