DUŠAN STIJOVIĆ
Foto esej
BERANE – UBIJANJE GRADA
Dušan Stijović, diplomirani pravnik. Rođen je 1955. godine u Andrijevici.
Živi i radi u Beranama.
Izlagao je na više samostalnih i kolektivnih izložbi.
Fotografije je objavljivao u više jugoslovenskih časopisa.
Koautor je, sa Šćepanom Vukovićem, knjige “Varoš i zvijezde”.
BERANE – Ubijanje grada
Turski novinar Ahmed Šerif u tekstu objavljenom 22. avgusta 1910. godine u istambulskom časopisu „Tanin“ piše: „Neka kaže ko šta hoće, oni koji duže vrijeme borave ili su sebe osudili da borave u Beranama, što god da tvrde, ja ću, opet, insistirati na odbrani lijepog spokojnog Berana, koje se njiše mirno i tiho uvijek uz uspavanke spokoja i odmora.“
Berane između dva rata iznjedrilo je značajne kulturne stvaraoce i revolucionare. Poslije drugog svjetskog rata Berane je doživjelo privredni i kulturni prosperitet – razvoj industrije, kulture i sporta. I sve tako do kraja 80-tih godina prošlog vijeka kada nacionalistički, ratni i tranzicioni talas urušava ovaj grad. Zadnjih dana i mjeseci ove godine Berane je zadesio, nadamo se, posljednji talas urušavanja. Grad je bio zatrpan smećem, pojavila se epidemija bolesti i Berane su označene kao crna ekološka tačka.
Danas kao neminovnost nameće se potreba obnove grada Berane kome prijeti potpuno gubljenje identiteta zbog urušenih i izgubljenih mentalnih slika i obrazaca ponašanja njegovih stanovnika. Kič, devijantno ponašanje i profiterstvo zbog nepostojanja jasne vizije razvoja, kako privrednog tako i kulturnog, dominantan su model življenja u ovoj sredini.
Grad je stanje duha pa je neophodno kontinuirano djelovanje institucionalne i građanske inicijative radi usvajanja modernog koncepta urbanizma radi njegovog prilagođavanja korisnicima. Dakle, neophodna je urboreciklaža jer Berane „ne može biti palanačko utočište intelektualnim i političkim lenjivcima…“ Sve ovo potrebno je raditi radi opstanka budućih generacija korisnika i pametnog korišćenja ovog prostora i njegovih resursa u najširem smislu, koji nijesu obnovljivi.
Beranski grafiter primijetio je nezainteresovanost i učmalost zajednice i promjenu ambijentalnog duha pa, ispisujući grafit na oronuloj fasadi, poručuje: „Stani u gard za svoj grad.“
