Veselin Vesko Milović – Pjesma “Tre sorele”

TRE SORELE

Sudbina se dokučit ne može,
kakve li su to čudesne moći,
ko bi reko sestre iz Prčanja
život će im u čekanju proći.

Ljetnjikovac familije Buća
danas poznat kao Tre sorele,
legenda je o tri divne sestre,
o tri ruže što su tu uvele.

Sestre Nera, Bjanka i Roza,
koja je ljepša teško je reći,
često su stajale na tri prozora
i tako maštale o svojoj sreći.

Kad ih ugleda mornar Jerko,
na muke se velike nađe,
prirastoše mu za srce sve tri,
nije vidio od njih ništa slađe.

Tri cvijeta u istoj vazi,
ljepota njihova potpuno ista,
koji uzeti i priviti na srce
a savjest da bude potpuno čista.

Jerko im reče da će odlučit
kad se sa sinjeg mora vrati,
do tada će sigurno donijet odluku,
koja će se od njih njegova zvati.

Svaka je na prozoru svome
sanjala iste đevojačke snove,
jednog će dana voljeni doći
da zajedno počnu živote nove.

Godine prolaze a Jerka nema,
sa prozora su osmatrale more,
čekajući da im voljeni dođe,
tu su ih često zaticale zore.

Starija sestra preminu tako,
ne dočeka da se voljeni vrati,
ne preosta sestrama drugo,
zazidaše njen prozor na palati.

Nedugo zatim i srednja ode,
slomiše joj srce godine i tuga,
čekajući tako mornara Jerka
napušti palatu i sestra druga.

Zazida prozor od srednje sestre,
osta najmlađa da se još nada,
nije joj jasno čak i da se vrati,
da li bi mogla bit srećna tada.

Jerko je nestao neđe na moru,
odbroji sestra posljednje dane,
osta palata potpuno prazna,
nema više ko na prozor da stane.

Ni prozor nema ko da zaziđe,
prazna palata gotskoga stila,
ko bi mogao i da posumnja,
da joj je ovakva sudbina bila.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


seven + 3 =