Senad M. Karađuzović – Izabrane pjesme

 

Poštovani pośetioci, predstavljamo vam Izabrane pjesme Senada M Karađuzovića, poznatog književnika iz Bara.

Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja sa našeg portala i dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.

 

BILJEŠKA O AUTORU

Senad M. Karađuzović je rođen 07.01.1968. godine u Baru.
Član je Udruženja književnika Crne Gore i Udruženja književnika ART KLUB Ulcinj.

Član je više redakcija književnih novina kao što su: “MOSTOVI”-Pljevlja, “LEMBA”-Ulcinj, “KOD”-Podgorica, “OSVIT” (glas Muslimana Crne Gore) – Podgorica. Saradnik je strane za kulturu “Koha Yavore” (Podgorica – neđeljnik). Osnivač je i glavni urednik novina za kulturu: Ars poetica-press Bar.
Pjesme, pripovjetke i eseje objavljivao je po književnim listovima i časopisima zemalja u okruženju od 1986.godine. Prevođen je na albanksi, bugarski, makedonski, engleski, turski i romski jezik.

Živi i radi u Baru.

 

RADOVI OBJAVLJIVANI U ZBORNICAMA I ANTOLOGIJAMA:

RUKOPISI 17-Pančevo 1993.
ZVONA ISPOD MORA- Bar 1994.
MAJSKA RUKOVANJA-Podgorica 1995.
OTISCNI SRCA PLANETE-Beograd 1995.
ŠUMADIJESKE METAFORE-Mladenovac 1996.
VEŠTINA NAMIGIVANJA MESECU-Beograd 1996.
SVESKE-Pančevo 1996.
ANTOLOGIJA, PERNIK-Bugarska 1996.
ANTOLOGIJA NAJLEPŠIH KRATKIH PRIČA DECENIJE-Beograd 1997.
SRPSKO PERO-Jagodina 1997.
ONOVNA ŠKOLA U STAROM BARU-Bar 1998.
OD GNIJEZDA DO ZVIJEZDA-Podgorica 2010.
NA PUTU PUTNICI-(priče pisaca manjinskih naroda)Podgorica-2013

OBJAVIO SAMOSTALNE NASLOVE:

DELIRIUM POETICUM (zbirka pjesama)MRZ Pljevlja-1994.
MIT O PRARALELNIM ELIPSAMA (apokaliptična prozodija) MRZ Pljevlja-1994.
PRIČE IZ 1002 NOĆI (zbirka pripovjedaka) MRZ Pljevlja-1996.
VRT DIVLJIH TREŠANJA (zbirka pjesama) MRZ Pljevlja-1996.
KARAĐOZ REIS-1571. (knjiga geneze) Šekspir & co Bar-2003.
SEDAMNAEST IZBRISANIH TRAGOVA (poema) Art Club-Ulcinj-2005.
EVELYN I RASPRODATE PJESME (zbirka pjesama) Art Club-Ulcinj 2006.
OČEVI UMIRU DVAPUT (roman o oceubistvu) SMCG-Podgorica-2011.
ORIJENT EXPRESS (roman) CEKUM Podgorica-2012
VREMENSKI NERED (apokaliptička prozodija)CEKUM Podgorica-2014.
PETOLJETKA NEDOBROG DŽEJKOBA (roman) OKF CETINJE 2017.

DOBITNIK KNJIŽEVNIH NAGRADA:

2.nagrada “Spasoje Pajo Blagojević”za knjigu pjesama VRT DIVLJIH TREŠANJA-Plužine 1995.
2.nagrada “Spasoje Pajo Blagojević” za knjigu KRPLJENJE ULICA -Plužine 1996.
Finalista 23, 24 i 25 “Ratkovićevih večeri poezije” -Bijelo Polje.
Za prvo poglavlje romana OČEVI UMIRU DVAPUT, pod nazivom BEJRUTSKI NAČIN UMIRANJA,dobitnik književne nagrade “Srpsko pero 97”-Jagodina.

 

KUĆA U PODNOŽJU PLANINE POSPANOG PSA

(30.07.1973.)

1.

Vidim nas utišane i stare

u našoj sobi

dok sjedimo i

kroz otvoren prozor gledamo

u lišće nerandži

po kojima sporadično

prebira kiša

kao prsti nadahnutog

kompozitora po žicama

dobro naštimovane harfe.

 

Vidim nas kako krišom

krademo cigarete jedno drugom

dok ono drugo spava…

Vidim tugu jednog za onim drugim

kad ono drugo bude umrlo,

jer nema te ljubavi na svijetu

koja gospodu može

otplatiti zajam života.

 

Vidim te kako na minijaturnom

muslimanskom groblju

(piccolo tomba de turko)

sa čije se uzvisine vidi

naše ulegnuto more,

na jednoj od malo preostalih grobnica

u rano proljeće sadiš lavandu:

za sreću mrtvih

jer ne znaš izgovoriti niti jednu

Kuransku molitvu na farsiju

zarad moje upokojene duše.

 

Vidim te posve samu

obeshrabrenu

mojom smrću,

kako srijedom pečeš

tikvice punjene rižom

i ne okusivši ništa od jela,

ispijaš jeftino vino

iz skupe kristalne čaše

i kako do kasno u noć

zaspati ne možeš

zbog mirisa neoprane posteljine,

što još miriše na moje tjelo.

 

2.

 

Dvije decenije ranije

dok je miris ruzmarina

na posnoj morskoj ribi

imao nekog smisla,

svakog jutra si priželjkivala

da zazvonim na vrata

u dnu začarene ulice

aromatičnom magijom platana.

Ne plašim se smrti:

govorio sam –

ako sačuvam sjećanja naša

u kući

u podnožju planine pospanog psa.

 

Moj i tvoj život su životi

fabule i ekstrema:

Ja sam mrtav živ

a ti si tako živahno mrtva,

i ne treba se koprcati

treba se umrjeti kao žena il čovjek:

zaljubljen-a i samoživ-a.

Dok živiš – umiri – uzvisi se,

kad budem umro nek me isplaču:

elipsa se zatvoriti mora.

 

Moj najljepši doživljaj bjaše

za života

ono što se prozborit ne može

tišina i opet tišina

i trepataj tvojih očnih kapaka

kao međimurska žuta prašina:

quit like dust.

S.M.Karađoz- Anadolia -24.04.2013.

 

Iz djetinjstva

Našao sam te
Nakon svih godina bazanja
U uglu djetinjstva
U gradu koji je zaboravio
Moje uzdisaje.

I kao da mi nije bilo dosta:
Zajecao sam.

A neka djeca
Su preko puta
Pjevala anđeoskim
Glasićima
Ave Maria Gracia Plenum Domine.

Još jedna komedija
Je upravo počinjala.
U svom rodnom gradu
Nikada ne uspjedoh
Da odrastem!

 

Smirna grade moj

Smirna grade moj
U tebi sam našao
Ulicu svoju i česmu
Na kojoj su žene
Punile tikve s vodom.

Nikada joj nisam prišao
A zaslužila je
Da joj na
Isfahanskoj kapiji susreta
Upišem ime i boju očiju
Smirna grade moj
Mladost je skup
Neispunjenih ispovečerja
I kada bismo u starosti
Mogli kupiti
Bar jedno večer mladosti
Smrt bi nam poslije toga bila
Skoro blagoslov.

Mnogo godina kasnije
Propitivao sam
Lokalne mujenzine, ćifte i lihvare
Gdje je – je li živa, stara?
Kazali su mi da je
Muž zajedno sa prćijom
Polomivši njoj ruke i noge
Vratio rodbini
I nikada njoj nakon
Toga nije dozvolio
Da viđa djecu
Rekoše još da od
Tada po licu samo
Tka pletenice od suza.

Ej, Smirna grade moj
Takve su me želje
Skolile u zadnje vrijeme
Nekvi divlji sutoni
Tvojih predgrađa
Suncu koju se kao krv
Preliva po
Tvojim kaldrmama
I žućkaste mahale posrane od
Magarećevih balega
Avaj, vrijeme se ne kupuje
Inače smrt bi nam
Nakon takve trgovine bila
Gospodnji blagoslov.