Lovćen u očima  Ljubomira Nenadovića (II)

Priredio: Božidar Proročić, književnik i publicista


Iz knjige ,,Crnogorske planine” koju su 2004. godine priredili i objavili istaknuti crnogorski botaničari i naučnici: Vukić Pulević, Vasilije Bušković i Danijel Vincek dajmo fragmente neke od najljepših putopisa i zapisa o Lovćenu. Ovaj put nastavljamo zapis Ljubomira Nenadovića o Lovćenu.

Panorama Dolova
Pogled na katun Bižaljevac

            Od Đurđeva-dne do Mitrova-dne, do prvog snijega, Lovćen prestane biti pustinja. Kako u proljeće toplo sunce ogrije, sav Lovćen obuzme gusta planinska trava. Prostrane bukove šume ožive i prožubore. Od Bjeloša do Žanjeva-dola, četri sata; i uzduž, od Njeguša do iznad Budve, punih šest sati prostora, pokriju ga stada ovaca. Svako susjedno pleme ima svoje označene strane, šume, dolove i pašnjake; ima svoje katune (stanove). Otuda se i sav ovaj predio zove Katunski Okrug. To je srce Crne Gore; odatle su počinjala sva ona djela koja su Crnu Goru održala i uveličala. Što su Moskovi u velikoj Rusiji, to su Katunjani u Crnoj Gori. Lovćen je njihov Kremlj, njihov Sinaj. Odvažni, svjesni i u svakoj nevolji dosjetni, nisu nikada očajavali. Ko odraste na lovćenskim visinama, taj se navikne i zna da se cijelog života, u svim svojim poslovima, u svakom zlu i dobru, održi na visini. Više od hiljade godina oni svakog proljeća, sa svojim stadom, izlaze na Lovćen, a svake jeseni slaze u svoja sela. Tako su živjeli u vrijeme Nemanjića; tako su živjeli u vrijeme Crnojevića; tako žive i danas. Nigda neprijateljska noga nije koračila u tu njihovu svetinju.

Pogled sa Koložunjskih greda na Crnogorsko primorje
Pogled sa padina Štirovnika

            Nasred lovćenske planine, u jednoj pitomoj dolji, žubori čuveni izvor, što se zove Ivanova Korita. Tu, u svako doba ljetnjeg dana vidite gomile ovaca, dolaze da se iz dugačkih bukovih korita napoje. To su bili stanovi Ivana Crnojevića; po njegovom imenu i zove se ta voda. Mogao je odatle gledati dimove; kako Turci, po ravnoj Zeti, pale njegove gradove i ruše njegovu državu. Dušan, u svojoj mladosti kad je bio kralj u Zeti, posle lova odmarao se kraj toga izvora, i žalio se svojim vojvodama: kako mu dosadilo loviti srne i divlje veprove; kao Veliki Aleksandar žalio se na svoga oca, koji ga ne pušta da ratuje i da zemlje osvaja. Odatle je on gledao na istok i sanjao da vidi ponositu Vizantiju pred svojim nogama. Tu je vladika Danilo međ glavarima prvi put i izrekao riječi da treba uništiti Turke u Crnoj Gori. Sveti Petar (vladika Petar Prvi), u svojoj starosti, izlazio je i bavio se kraj tog studenca, da svoju cetinjsku tišinu i samoću promijeni sa lovćenskom tišinom i samoćom. Još strancima pokazuju ona mjesta đe je usput najradije počinuo; još pokazju ona lijepa i granata drveta koja je on blagoslovio. Ta drveta i sada svak poštuje; nema Crnogorca koji bi digao sjekiru da i najmanju granu posiječe. Kada prolazite tud, oni će vam reći: ,,Pod tijem drvetom odmarao se Sveti Petar, i prokleo ko ga dirne. ”

Staro guvno sa tipičnim primjercima Irisa (Lat. Iris illyrica)

            Od Ivanovih Korita, deset minuta dalje, otvori se, usred visoke šume, velika poljana. Pri dnu toga čudnoga zelenila, crne se neke starinske zidine. To se mjesto zove Crkvine. Od Kotora, Njeguša i Cetinja dotle se može doći na konju. Kad ste se dotle, po mučnom putu, ispeli, čini vam se da ste sve visine prošli; ali tek odatle, kao neku piramidu više sebe, vidite Jezerski Vrh. Dva puna sata treba vam još da se uz tu golu stijenu penjete. Pod samim vrhom morate se objema rukama pridržavati, doke se uspužete na onu visinu đe Vladičin grob. Štirovnik i Jezerski Vrh stoje jedan prema drugome: to su dva najveća visa lovćenske planine. Jezerski Vrh završen je kako kakvo šljeme od sto koraka dužine i devet koraka širine. Kad tuda hodite, čini vam se da koračate po nekoj gredi, koja je na oblake naslonjena. Na sredini tog čudnog vrha stoji mala kapela od kamena, i u njoj grobnica Vladike Pjesnika. Ista kapela samo je dva koraka duža od grobnice, koja nije ukopana, jer je odozdo sam cjelokupan kamen, nego je izidana odozgo, u visinu do više pojasa. Tu je položeno tijelo Vladičino, a ozgo širokim kamenom popločano. To je mjesto sa svih strana vidoko, a najljepše se vidi sa Cetinja. Usred ljeta tu osjećate hladnoću; a često iznenada sklope se oko nas oblaci-sve se pretvori u plamen; ispod svake vaše stope munje sijevaju a sttrahoviti gromovi pucaju vam oko glave. (nastaviće se)

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


11 − nine =