Poštovani pośetioci, predstavljamo vam zbirku poezije “Album za prognane”, Rebeke Čilović. Ovo je njena treća zbirka, a prva na portalu Montenegrina sa kojom se pridružuje značajnom broju mladih stvaralaca koje smo s posebnim zadovoljstvom predstavili. Pokrovitelj izdanja je Ministarstvo kulture Crne Gore, a izdavač: JU Ratkovićeve večeri poezije.

Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje ove zbirke sa našeg portala i njeno dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.

 

Rebeka Čilović (Berane, 1988), objavila je zbirku kratkih priča “Sloboda u slovu”, zbirku poezije “Zvonke smjelosti” i “Album za prognane”. Objavljivana je u zbornicima, književnim časopisima i portalima.U antologiji “Pjesnikinje Crne Gore” koja je nedavno izašla u izdanju bjelopoljskih Ratkovićevih večeri poezije zastupljene su i njene pjesme. Diplomirana je pravnica, živi i stvara u Beranama.

 

 

 

Ljerka Petković
SLIKE LJUDSKE RANJIVOSTI I TRAGANJA ZA
SMISLOM ŽIVOTA

“… Radoznalost čitaoca vjerovatno će izazvati i sam naslov knjige – „Album za prognane“ koji, između ostalog, može da uputi i na čovjekovu prognanost iz božanskih prostora i obilježenost novog života prolaznošću, nesavršenstvom i gubljenjem unutrašnjeg mira, ali sa druge stane, može da se poveže i sa njegovim dobijanjem nezavisnosti i stvaranjem vlastitih moralnih načela. Ta priča o „praroditeljskom grijehu“ samo je jedno od polazišta za tumačenje Rebekinih pjesama, ali ako ih sagledamo kroz tu prizmu, sigurno ćemo prepoznati brojna iskušenja ovozemaljskog života…”

“… U stilskom pogledu radi se o modernim pjesmama, oslobođenim bilo kakvih formalnih i metričkih stega. Slobodan stih teče spontano, a poetske slike oslonjene na narativnu osnovu obogaćene su stilskim fgurama i postupcima koji ovoj poeziji daju poseban i originalan pečat. Smjele i zvučne metafore („dva oka na stomaku“, „vrijeme za marame“, „jedna avet i dva oproštaja“, „vilino krilo“, „u kupeu smo mi i par psovki“, „pucaju vlasi i na tjemenu prave put“, „nijesmo ti ostavili oči da ih puniš olovom/ ni ruke da daviš srne/ ni čizme da gaziš svilu“, „opsada moje mašte“, „pjesniku je nikao treći zub“, „ispod moje kože rastu zvijeri“, „koža od devet slojeva“ itd.) često su dio šire slike, alegorije, koja u ovoj zbirci predstavlja najčešći postupak prikazivanja svijeta. Nekada su u pitanju cijele pjesme, a nekada se radi samo o proširenim metaforama („Lice ti izdaju sluti/za svaku laž po jedan dan/poplavi oko dublje i u njemu vidim njen lik“, „ljubavnim me sa brda gleda/ne prilazi/dok posteljicu sebi ne izvrnem“, „oslušnula sam posrnulo tijelo/i zarila prst u grlo/izbljuvala sam kamen“, „juče je udovica/sa prvog sprata/skinula jabuku sa krova“ „gubavac je jezikom/dotakao vilino kolo“, „umjesto do hartije/pošao je šnajderu/koji mu je zašio usta“…) koje poeziji Rebeke Čilović daju jednu prepoznatljivu notu. Gorčina i razočaranost često se kriju ispod ironije koja ovdje predstavlja očuvanje zdravog duha i humanog poimanja stvarnosti, a ne treba zaboraviti ni brojne aluzije koje nekim pjesmama dodaju dimenziju intertekstualnosti, odnosno mitološku i religijsku simboliku, što, zajedno sa brojnim motivima, ovu zbirku poezije čini djelom sa univerzalnim idejama usmjerenim na stvaranje jednog boljeg svijeta”.

 

Enes Halilović
PRED LAVINOM

“Tražila je sebe Rebeka Čilović, dugo je tražila sebe i pronašla se, ovom knjigom se pronašla. I odsvirala je maternju melodiju i odigrala očinsku igru.

Pred nama je zrela pjesnikinja, a kao zrela – spremna je na neobičnu literarnu igru. Osjetila je širinu neizrečenog, dubinu neslućenog, dodirnula je slobodu praznog papira.

Ona je sada skočila u tekst, lako, kao što ptica skače sa krša u bezdan, sigurna da je krila neće izdati.

I Rebeka Čilović je sigurna da je riječi neće izdati čak ni kada izda sve knjige koje su joj sudbinski zapisane.

Ova poezija je plod zanosa, nesputane igre i osmišljene putanje. U tom smislu, pjesme Rebeke Čilović nisu tražene, ali su čekale da budu nađene.

Kako pjesnikinja ide ka nadahnuću, značenja i muzika ka njoj hitaju. Bodler je davno rekao kako je inspiracija sestra svakodnevnog rada. Ova knjiga je plod neobičnog susreta –Rebeka Čilović se sjedinila sa svojom mišlju.

Otvorena prema različitim poetskim iskustvima, suverena u ritmu, razigrana, Rebeka Čilović donosi teme, slike, prelome i paradokse koji se kristališu. Snaga mladosti i zrelost pjesničke naivnosti dva su vodiča za kojima krenuše strofe, nalik na stope… Na tom putu, poželimo sreću Rebeki Čilović.

Ona, svoje vrijeme može posmatrati u dvije etape, do ove knjige i nakon nje. Sada, dok se čeka da izađe knjiga – Rebeka Čilović je kao nježna grudva snijega koja se pokrenula visoko u planini, ali ima potencijalnu snagu kojom snagu svoju sluti. Čim knjiga izađe – biće lavina!”

 

 

Bila bih srećna da imam Pariz i vrijeme
Posadila bih ruže i vrištala

Para koja se izdiže nad Senom
Natjerala bi me da raskopčam ogrtač
Osjetila bih so koja podmlađuje dojke

Na pijaci bih kupila drvenog konjića
Sa njim bih prejahala vrijeme
Treba mi Pariz sa kafićem u ulici
Place de la Concorde

Okružena grizetama koje kupuju hašiš od direktora
galerije
Pljunula bih sliku
Jer stihom ne mogu da platim piće

Ustajem od radnog stola
Vežem kosu u punđu
Stežem
Jako
Pucaju vlasi i na tjemenu prave put
Koji će me odvesti do Češke
Kupiću danas drvenog konjića
I staviću ga na radni sto
Pokraj slike (naizgled) srećne žene

 

OSTALE PJESME MOŽETE PROČITATI
AKO KLIKNITE NA NASLOVNU STRANU ZBIRKE

 

 

 

 

Tagovi: , , ,

 

Bez komentara

Budite prvi.

Poruka


 

 
 

Advertisement

Advertisement

Kalendar

September 2017
M T W T F S S
« Aug    
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
252627282930