ŠKRINJE
O škrinjama u Crnoj Gori malo je pisano. One do sada nijesu bile predmet posebnog naučnog istraživanja i o njima ne postoje iscrpnije studije.1 Uglavnom se pominju uzgredno u opisima domaćih i stranih putopisaca koji su boravili u Crnoj Gori i pisali o njima. U oskudnoj literaturi o kulturi stanovanja, osim pukog nabrajanja enterijera kuće, gdje se obično uz stolovač, trpezu, krevet, kolijevku itd. navodi jedna, ili ako je kuća bogatija, dvije škrinje, nema detaljnijih opisa. Nešto više podataka o škrinjama i njihovoj funkciji (bar kada su u pitanju neki običaji) možemo naći u arhivskim dokumentima od XV-XIX vijeka. To su u stvari podaci o nevjestinskoj škrinji gdje se pored njenog sadržaja, navodi cijena koštanja i drvo od kojeg je napravljena.2
Škrinje su bile u upotrebi na čitavoj teritoriji Crne Gore kod stanovništva svih vjera, za istu namjenu ali pod različitim nazivima. U primorju i zaleđu najčešće su se upotrebljavali nazivi škrinja, skrinja, baul, baun, dok na sjeveru preovladava naziv sehara, sanduk ili kovčeg. Riječi škrinja i baul su latinskog porijekla preuzeti iz italijanskog jezika, dok su sehara i sanduk arapskog porijekla preuzeti iz turskog jezika.
KLIKNITE NA FOTOGRAFIJU ŠKRINJE
DA OTVORITE KOMPLETAN RAD
