KOMŠINICA
Pośeti
me jednog dana,
komšinica uzrujana,
problemi je neki muče,
iako nijesu baš od juče.
Prigrli
se tako vješto,
toplina joj kao prija,
komšije smo ništa više,
lukava je kao lija.
Ma
ni lija ne bi tako,
svoje krzno lako dala,
„za odgovor, za nauku,
sve bih rado žrtvovala“.
Proradismo
teme neke,
mnogo toga bi joj jasno,
zašto čovjek nije kokot?
to izusti vrlo glasno.
Pa
nastavi istim tonom:
„Ponaša se kao neman,
kako može svakog dana,
biti oran, biti spreman?“
Prijatelj
nam otkri tajnu,
malo nam se i naruga,
zar toliko nijeste znali,
uvijek je neka druga.
Odgovor joj nije mio,
priroda je tako dala,
vratismo se mi temama,
od ranije što je znala.
Bravo Vele;)