Zahvaljujemo se gospođi Nevenki Mihovilić Komatina koja nam je omogućila da na Montenegrini objavimo njene književne kritike na djela nekoliko crnogorskih autora.
Nevenka Mihovilić Komatina
DRAGANA TRIPKOVIĆ, PJESME
Kratka bilješka o Nevenki Mihovilić Komatina
Profesor hrvatskog jezika. Bavi se književnom kritikom. Vodi Dramsku grupu Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ iz Zagreba. Živi i radi u Zagrebu.
Pjesme
Ovo je moj prvi susret s književnom pojavom ove mlade crnogorske pjesnikinje, stoga sam njenu zbirku Pjesme pročitala s velikim zanimanjem. Kako sam se uvjerila da je to jedna od knjiga što se čitaju s osmijehom, rado ću podijeliti s vama svoje doživljaje, bez namjere da o pjesmama strogo kritički prosuđujem. Tako lako i razigrano štivo, što se čita u jednom dahu, budi u vama radoznalost i uvlači vas u bogat i neobičan unutrašnji svijet mladoga bića. Tko živi i radi s mladima, već pri prvom čitanju prepoznat će u našoj poetesi kolebanja i nedoumice što podjednako zaokupljaju mlade stvaraoce u Zagrebu, Podgorici i u Londonu. Svi se oni pitaju kako u ovom nemilosrdnom vremenu pronaći svoj put, kako se othrvati stereotipima, kako izbjeći neizbježan mistični krug i kako najzad pronaći neku svoju ustaljenu i negdje već zacrtanu kolotečinu.
U zbirku nas uvodi pjesma o čudesnom broju sedam koji se provlači kroz povijest, religiju, bajku, pučko vjerovanje i vodi nas najzad do umjetnosti i smrti.
Trebaće joj sedam Kleopatrinih
laži i sedam Bordžijinih otrova
da ponovo uspije jesti jabuke.
Sedam kužnih ljubavnika
pijani padaju od naslade
i tu bi se skončala priča
da nije pitala koliko ima
sekundi do pakla.
Sedam Poovih gavrana
uglas rekoše: Sedam!
(Sedam)
Pjesme s početka pjesničke zbirke osvajaju nesputanošću kolokvijalnog izraza, iskrenošću, i britkom ironijom. U prvoj pjesnikinja stavlja u suodnos umjetnika i prostitutku, zatim isto tako otvoreno suprotstavlja našu domaću sredinu i takozvani Veliki Svijet. Maštovitom metaforikom smiono razobličuje univerzalnu sliku žene, ironizirajući usput mračne sjene prošlosti. U pjesmi Lutke pjesnikinja promišlja o stvaralačkom činu te posve neočekivano dovodi u vezu igru lutkom i pjesničko stvaranje. Koristeći prepoznatljivu simboliku dječje igre ona nagoviješta traženje svog vlastitog puta.
Dok sam ja krv,
pjesma je čisti prostor
iluzije.
Ona služi da se uzalud
trudim iskazati sve tajne.
(Lutke)
Draganine pjesme oslobođene su stroge forme i usiljenog tona te svojom svježinom puno toga sugeriraju i razotkrivaju, a sve bez mnogo ukrasa i blagoglagoljivosti. Doživljaji svijeta izraženi su svim osjetilima. Pjesničke slike poput decembar je hladan, tmuran i siv,.. vilice ukrućene… simboliziraju nedostatak slobode, dekadentno stanje i tjeskobu. Nudi se obilje neobičnih sintagmi kao što su glasnagluvoća, trzaj života, mračna ovovremenska nečujnost, a nađe se tu poneka dobra sinestezija kao na pr. pljosnat i gnjecav zvuk ili originalna usporedba poput pogrešan kao besplodna ljubav paganskih bogova. To su vrednote kojima bi se podičili i pjesnici moderne. Stih je oslobođen i nesputan, ponekad malo grozničav, kao da je istrgnut iz dijaloga sa svojim drugim ja. Ritam većine pjesama odmjeren je, lagan i lepršav nalik na kozeriju.
U toj maloj zbirci naći ćete refleksivne i urbane slike, egzistencijalne teme, no to su uglavnom projekcije svijeta u duši pjesnikinje. I kad se govori o nekom lažnom autoritetu i o životu ispunjenom kolebanjima i sumnjama mlade žene, nalazimo tu svjedočenja o složenosti zbilje u kojoj su potrebne debele maske i laži da bi se opstalo. Iznenadi nas poneka naturalistička skica, morbidnost motiva i sklonost bizarnim slikama.
Za mlade stvaraoce tipična je okrenutost sebi i svojoj intimi, ali o tom unutrašnjem svijetu naša poetesa govori trezveno, analitički i s ironijom, kao da je riječ o nekom drugom. Svejedno se u toj poeziji razotkriva njeno potisnuto ja, ponosno, uznemireno i puteno.
Kad razori mi um
to bestidno stanje,
i ne prođe mnogo
od kad te ne vidim,
sasvim nesvjesno
poželim ti smrt.
Strast je tu kad me ne ljubiš,
grijeh je tu kad zaćutiš,
Ljubav je – kad odeš.
(Brutalna ljubav)
Dragana u dojmljivoj pjesmi Ozbiljna pjesma kaže kako mora napisati ozbiljnu pjesmu jer će je tek tada proglasiti pjesnikom. Stoga valja napomenuti kako je ova zbirka prilično puna takvih ozbiljnih pjesama. Riječ je o pjesnikinji koja nam još mnogo toga može reći jer svijet oko sebe iskreno i duboko proživljava i više nego ozbiljno promišlja o stvarnosti života.
Bezumno, bezglasno,
bez povoda, bez oblika…
Uvijek nešto fali!
Pokušavaš da popuniš
prazninu mermernim
pločama sujete.
Ničemu ne vodi
kolotečina,
a i u nju moraš upasti…
Tražiš da
nikad ne nađeš
Smisao.
(Nebitno)
