Gordan K. Čampar – Međunarodna likovna kolonija – Kaludra 2021

Kaludra, mjesto u vrletima Crne Gore tu na domak Berana, nekadašnjeg Ivanovog grada, na nadmorskoj visini oko 900 metara, gdje cvrkut ptica najavljuje jutro, gdje potok uspavljuje dan i nebo grli vrhove na kojima oblaci kadkad predahnu pod naletima vjetrova.

Ovog puta je kao i u predhodnih desetak godina, domaćin MEĐUNARODNE LIKOVNE KOLONIJE, u organizaciji JU Centar za kulturu a pod pokroviteljstvom Opštine Berane, te pod svodovima etno sela ,,Oka i po” uz naglašenu ljubaznost domaćina Babića iz čuvenog plemena Drobnjaka.

A družina po mjeri, umjetnici sa svih strana, sa različitim koferima ideja i želja, svaki sa svojim talentom i načinom izražaja, ali jedinstveni u poruci da umjetnost ma koje vrste bila, spaja ljude i daje mogućnost pružanja ruke različitostima.

Kolonija je otvorila vrata, na njima raširenih ruku i iskrenim pozdravom sa prepoznatljivim osmijehom, Irvin Masličić,  slikar sinteze fikcije i već viđenog, izdanak slikarske porodice iz Berana, sa talentom na ivici jeze, sa porukom više nego vidljivom, kosmopolit, drug, prijatelj, diplomu stekao u Sarajevu u klasi čuvenog Radoslava Tadića, ujedno i Urednik likovnog programa od svog postojanja, kojim je i sam oduševljen…

,,Osnovni cilj kolonije je stvaranje umjetničkih djela, dalji razvoj kulture i umjetnosti u sredini koja ima bogatu umjetničku tradiciju, zatim, afirmaciju beranskog kraja i prirodnih ljepota, njegovanje istorijskih i kulturnih veza i na kraju stvaranje fonda umjetničkih djela i stalne postavke kolonije.
Prilikom selekcije učesnika neki od kriterijuma koji moraju biti zadovoljeni: umjetnički portfolio koji podrazumjeva zvanje akademskog slikara, samostalne i kolektivne izložbe, iskustvo u učešću na međunarodnim kolonijama itd..

Uključuje umjetnike raznih generacija iz različitih gradova Crne Gore, regiona i inostranstva, stvaraoci koji su specifični po svojim umjetničkim koncepcijama, tehnici i poetici, talentu i temperamentu, raznovrsnosti po opredjeljenju, sa više ili manje razlike u formalnom pristupu likovnoj problematici.
Svaki od umjetnika (8 učesnika), predstavlja se sa dva rada po slobodnom izboru likovne tematike. Koncept organizatora likovne kolonije rezultira djelima koja ostaju organizatoru i obogačuju likovni fond JU Centar za kulturu Berane.
Po završetku likovne kolonije biće priređena izložba u Spomen kući Vojvode Gavra Vukovića a do kraja godine ova izložba obići će još nekoliko crnogorskih gradova. Fond JU Centar za kulturu Berane posjeduje bogatu zbirku slika, grafika, crteža, vajarskih djela (od toga 170 radova nastalih tokom predhodnih godina). Bitno obilježje joj daju ugledni umjetnici koji su dio ovog izuzetnog događaja za CrnuGoru, njen identitet jer našem kraju daje značajnu kulturnu, a posebno umjetničku dimenziju. Kompletan projekat će se odvijati uz odgovarajuću katalošku i medijsku prezentaciju”, zaključujući na kraju; „da je i ovaj sastav kolonije opravdao očekivanja što je inače i tradicija, u inspirativnim radovima i u najmanju ruku velikom broju drugarstava koja traju i prijateljstava koja se rađaju.“

Na jednom ostrvcetu, poznati lik, sijeda kosa, nakrivljen šešir, polu zatvorne oči, briljantnost od koje se ne odvaja, Pero Nikčević, akademski slikar sa ateljeom na Vila Osman u Parizu, adresi gdje boje mirišu najljepše, jedan od osnivača ,,generacije devet“, čovjek magične linije, vječiti putnik, sagovornik koji kaže…

,,Dijelovi Crnogorskog pejzaža su me toplo zagrlili, ovim brdima, gustim šumama, proplancima i žuborom vode, tako da sam udahnuo što sam dublje mogao. To čisto plavo nebo danju a noću zvjezdano i misteriozno, jednom riječju je čudesno. Čak priznajem da sam na samom početku djelovao izgubljen u upoređivanju ove bajke i vještačkih pejzaža u kojima boravim češće. Razgovori sa kolegama iz kolonije me znala vratiti u rutinu ali ovaj zov divljine me je nanovo inspirisao, mada je za ovu vrstu inspiracije potrebno platno velikog formata, da se ideja razmahne. Raduje me posebno taj prisni odnos sa učesnicima, koji su jako dragi ljudi, uz moje obećanje da ću ponovo doći na jubilarno dvadeseto okupljanje”, uz izražavanje posebnog zadovoljstva što je tik uz njega i njegova kćerka Isidora, talentovana mlada slikarka za koju će se zasigurno ubrzo čuti.

U sjeni bukovog stabla, sa onom prefinjenom tišinom u sebi, sa kistom u namjeri da nešto doda na platnu ispred, profesorski, kao da je na nekom od svojih časova, prof. dr Zvonko Pavličić…

,,Šta reći, prije svega velika mi je čast biti dio ovog projekta, naročito što je ujedno i jubilarni, i što se održava u ovom prekrasnom ambijentu Kaludre“, o impresijama kolonijom nastavlja u istom fonu; ,, sve se jednostavno poklopilo, od nesvakidašnjih motiva, kolorita, inspiracije, preko fenomenalnog sastava kolonije do predivnog boravka u zdanju etno sela. Raduju me ovako zamišljene manifestacije, gdje se razmjenjuju mišljenja, stiču iskustva, rađaju prijateljstva i svakako se pravi fond djela u korist organizatora”
Koristeći priliku kao neko ko je česti sudionik ovakvih dešavanja izražava uvjeravanje da je, ,,ova kolonija je u samom vrhu ovakvih manifestacija u regionu“, napominjući; ,,da će radovi svakako obogatiti zbirku Centra za kulturu“, kao i generacijsku šarolikost učesnika, „od onih na početku pa sve do tako priznatih poput našeg francuza Pera“, sve to iz nadu, „da će kolonija rasti i postati više od tradicije“.

Umjetnica iz Makedonije, Maja Eftimijeva Stojanova, učesnica velikog broja kolonija u regionu, po prvi put u Crnoj Gori, ne krije zadovoljstvo i oduševljenje…

,,Neizmjerno sam srećna što sam iskoristila priliku da u ovako divnom sazivu, i fenomenalnim pejzažima, skoro neviđenim do sada, budem dio ove manifestacije“, ističući; „da je pejzaž inače njen tematski izbor i da je ovo bila svojevrstna šansa uživati u svakom pogledu upućenom nekom od krajolika kojih je bilo na pretek da posluže kao inspiracija.“

Nekako sjetna, u nekom kavezu sapletenom od boja, bez onog hladnog lica kada se bavi svojom advokatskom profesijom, u svom svijetu portreta, djevojka koja možda trebala biti auto trkač, Ni’šićanka, Marija Nikolić…

,,Predivan je osjećaj biti na ovakvom mjestu i sa ovakvim umjetnicima od kojih neki dosežu i svjetsku slavu, meni je ovo prva kolonija i nesvakidašnje iskustvo. Ja sam se zadržala na mom terenu, radeći portrete mada moram priznati da su ovi pejzaži oko nas bili velika inspiracija. Zahvaljujem Irvinu na pozivu, i toplo vas pozdravljam, sve.“

Omalen, ali velikog srca, osvjedočeni humanista, sa veselim pogledom sakrivenim iza naočara, sa novim hobijem, fotografijom, sačuvavši veliki broj kadrova od zaborava, sa istančanim talentom da pejsaž pretvori u platno koje govori, Dalibor Dado Ćetković…

,,Veliko mi je zadovoljstvo što sam dobio poziv od mog dragog kolege i prijatelja Irvina, koji sam zdušno prihvatio, vjerujući da će misija biti uspješna, što se i pokazalo takvim. Ova istinska ljepota Crne Gore još kada se osamite s njom, a znajući da je sve netaknuto uz saznanje da tu pored nas žive vukovi, medvjedi i još sijaset divljači, daje poseban adrenalin koji je potreban stvaranju“, podvlačeći; „da je posebna veza učesnika kolonije neizmjerna ljubav prema umjetnosti i prirodi“, uz opasku da će se uvijek, „rado odazvati pozivu za učešće na ovakvim okupljanjima.“

Iako je njegovo stvaralašto prvenstveno vezano za mozaik, jer biti član mozaičkog tima predvođenim čuvenim Đurom Radulovićem nije mala stvar, i slikarstvo naročito obilježeno ovim motivima je njemu blisko, tihi sanjar Žarko Glavatović...

,,Obradovao sam se čak i iznenadio ponovnim pozivom za učešće, pošto je predhodni poziv zbog pandemije ostao neiskorišćen“, ističući; „da motiva i tema u ovako jedinstvenom predjelu ima na pretek, i da inspiracija dolazi sama od sebe, te da je mnogo ljepše raditi na otvorenom i svakako sa ovako jakom umjetničkom ekipom. Bilo mi je veliko zadovoljstvo a koloniji želim dugo trajanje.“

Iz daleke Litvanije, blijedog lica ali jasne fizionomije likovnog izražaja, učešće je uzela, Leva Liaugaudite…

,,Ovo mjesto je čarobno, prepuno detalja koje platno poželi samo, samo ga trebate nježno prenijeti na njega. Veliko mi je zadovoljstvo biti sa umjetnicima sa Balkana, nadam se da će biti još prilika da budem dio manifestacija u Crnoj Gori, gdje se osjećam prekrasno i naravno zahvalnost organizatoru na pozivu.”

I tako, uz slavujevu pjesmu umjesto budilnika, pokriveni tišinom, na jastuku od oblaka, uz dobre zalogaje domaće hrane, susretljivost ljubaznog osoblja, koju kaplju domaće šljive, te istine na dnu neke štinglerice napunjenoj „šardoneom“, protutnjaše dani u Kaludri.