Sande Dodevski
Kolač sa orahovom ljuskom
Ne slušajte o čemu li pjevam!
Majka Stana sa Zadušnice vratila kolač…
Sa zaboravljenom u njemu, ljuskom –
Orahovom!!!
Ugledavši je, reče mi:
Oči imaš li?
Ukloni je.
Da dotraješ do nove ljuske!!!
Ali – uzvratih – Josifovski, Pitu-Guli,
Kroz prozor ,gledio’ dok kuršum ga presjekao nije…
– E pa, čekaj i ti onda kuršuma!,
Reče i zamuknu.
I, zbilja, Jačko potom nabuba peć;
Josifovskom Pitu-Guliju ne osvanu nova zora,
I tek sad vidim da žar u ćumbetu još gori,
Dok napolju sipi li sipi snijeg!…
Makedonijo, koliko li je odonda,
Snijega – između tebe i mene?
Ljusko orahova u kolaču zaboravljena,
Trico života?!…
Snivaj, uspavana ribice – „ciganko“,
Od koje mi stopalo dno rijeke dotaknuti ne može,
Mreno, što si vodu zasjenila,
I oblutke bijele u njoj zacrnjela…
U kolaču sa Zadušnice,
Ljuska orahova
Još mi u grlu – ni mrdnuti,
Dok napolju, snijeg, pada li pada…zasipa.
Vijek mi ovaj jedan jedini prođe
I tek pri kraju spoznah da suštine nema,
I da svačiji u isprazno iscurio je vijek
kao najsitniji iz stisnute šake pijesak!
Đenovići, 2016.
Be the first to comment